Tabla upozorenja (foto: TV Vujić)
Tabla upozorenja (foto: TV Vujić)
20.10.2015, 09:16

Kletva i zakletva, dve strane iste pojave?

č: | fb:

Nešto pažnje medija i javnosti skoro je izazvalo nešto neobično, navodno čak prvi put ispoljeno. Jednostavna tabla na divljem smetlištu, u obližnjem Đurđevcu. Ali na kojoj piše da je to zemljište osvešteno i proklinje („rak ga pojeo!“), onog ko i dalje tu bude bacao smeće! Oni koji su tu bili kažu: smeća više nema! A sva ranija nastojanja vlasnika zemljišta, uključujući preklinjanja (molbe), bila su bezuspešna. Čuđenje svih koji su za ovo čuli: šta je kletva, otkud danas, kakav je njen domet..?

Kletva ili proklinjanje, međutim, nije mnogo neobična, nije ni nova. Trebalo bi da je neobičnije to što uporno opstaje nešto drugo i neuporedivo važnije. Stalno je važno ko, a ne šta (radi, govori)! Zbog toga kletva poznatih, a osobito autoritativnih, prolazi neprimećeno. Odgovarajuće informisanim poznato je posebno drastično proklinjanje filozofa Spinoze, od strane njegovih (judaističkih) sveštenika. Kod nas je opštepoznata kletva kneza Lazara, mnogo manje Njegoševog strica i prethodnika, vladike Petra Petrovića Prvog, više puta kletve arhiepiskopa Amfilohija... U Valjevu su krajem septembra učesnici skupa i litije za „Valjevsku Gračanicu“, vidljivo proklinjali na trgu pred opštinom i po ulicama. U poslednjem slučaju moglo bi se reći da je to bio i „govor mržnje“, poziv na nasilje prema nekome, za krivično gonjenje! Pogotovu što su „prokletinje“, na plakatu nošenom na čelu litije, poznate. Svi koji su u nekoj bližoj vezi sa budućom akumulacijom! Bilo kao projektanti, bilo kao investitori i izvođači radova, bilo kao ljudi koji akumulaciju ne osporavaju. Uključujući čak dvojicu ranijih episkopa koji su se saglasili sa izmeštanjem Gračanice, odnosno potapanjem mesta na kome je! Prema tome, naš zemljak iz Đurđevca nije morao mnogo da se trudi ili traga za istovrsnim načinom borbe sa nepoznatim napasnicima. Bar je Lazareva kletva dobro poznata! A kad je mogao jedan knez, potonji svetac, da kune velmože, što on seljak, ne bi mogao nepoznate seljake i varošane?

Pri kletvi (pa i zakletvi), kao da ima izvesnog nepoverenja u Hrista i Boga, pa i nezadovoljstva njima! Ili vere u neku drugu „kosmičku silu“ pored Boga, koja nije milostiva i sklona praštanju, ali ni nepristrasna i nesklona uticaju ljudskih stvorenja. Takva „sila“, svakako je večno prisutna i nejasna „sudbina“. Ali i „Reč!“ Sa velikim početnim slovom u Knjizi postanja, u duhu tradicionalno velikog verovanja u magijsku snagu reči. Bez tog verovanja i nema zakletve i kletve! („Reč“, kao oznaka za tu drugu silu, prisutna je oba puta. Ispred „kletva“ dodajmo samo rečcu „za“ i dobijamo vrlo cenjeno i poželjno, „zakletva“. Isto biva ako iza „kunem“, dodamo „se“. Samo „kunem“ je kletva, ono „proklinjem“). Za teološki nepotkovanog, reč i sudbina donekle su i nezavisne od Boga! Setimo se: „U početku beše Reč i Reč beše u Boga, i Bog bi Reč“.

Predhrišćansko u hrišćanstvu, animizam i politeizam u monoteizmu? Naravno, toga je u hrišćanstvu uvek, ne samo kod nas kad smo krenuli neselektivnom „povratku korenima“. I nimalo slučajno, ako se stalno očekuje i priziva Bog da pomogne („Pomozi Bože!“, „Bog ti pomogo!“) a pomoći nema, šta je čudno kad se pomoć potraži drugde? Davljenik se i za slamku hvata, što se slab ne bi hvatao za neku nepoznatu moćnu silu? Pre toga, naravno, priželjkivao takvu pa i poverovao u njeno postojanje? Otuda je uzaludno podsećati da je kletva protivna hrišćanstvu, onom „Ljubite i neprijatelje svoje!“. Za našu temu još izričitije: „Blagosiljajte one koji vas gone, blagosiljajte, a ne kunite...“. Protivna je i praksi sveštenika koji su iz crkve smesta udaljavali onog ko bi na predviđeno mesto stavio sveću okrenutu naopako, znalo se da pritom u sebi nekoga kune! I kod zakletve se ne radi samo o onom u skladu sa hrišćanstvom. Ono „...tako mi Bog pomogao!“, samo je najpoznatija i za pominjanje najpogodnija verzija. Ima i pominjanja s njim nespojivog, na primer: „Neka mi umre.., ako...!“. Neko drag, ali i ko nimalo ne može uticati na ispunjenje ili neispunjenje zakletve!

Pošto je u Đurđevcu kletvom željeni cilj postignut, pošto se pokazalo da se mnogi itekako plaše kletve (onog što iza nje stoji), možemo očekivati „reprize“. Ne znamo jesu li učesnici pomenute litije „prokletinje“ pominjali i ranije, ili slede primer iz Đurđevca...

*******************

Ovo je najnoviji blog uvaženog profesora dr Radovana Marjanovića, koji sam osveštala! Ko bude nepristojno komentarisao i vređao profesora, a pri tom je NN lice, bez imena i prezimena...

 

Blogovi