Skup podrške u Centru za kulturu (ilustracija) (foto: Đorđe Đoković)
Skup podrške u Centru za kulturu (ilustracija) (foto: Đorđe Đoković)
15.04.2017, 08:46

Razlikovanje rada pozicije i opozicije stvar je elementarnog znanja

č: | fb:

U prethodnoj predizbornoj kampanji, diskretno su učestvovali i oni koji otvoreno nisu učestvovali! Baš zato što su to činili diskretno, često uz navođenje struke kojom se bave i koja je cenjena, mogli su i morali su da misle šta pričaju. A neki uopšte nisu. Ne čine to ni posle nje.

 

Na primer, oni koji su diskretno (ako je uopšte bilo diskretno), podržavali kandidata vladajuće koalicije, predstavljajući se kao "marketinški stručnjaci" ili "politički analitičari". Više puta su ponavljali njegove i uspehe njegove Vlade, brojna "otvaranja". Naravno da ih je bilo, i ako zanemarimo otvaranje započetog i delom urađenog, od drugih! A  što niko i nigde ne govori o takvim uspesima opozicije, što ona nigde ništa ne "otvara", nije zato što ne bi imala šta. Gde je Vučić i svojima omogućio da nešto "otvore", a kamoli opozicionarima? Ni istaknutog pripadnika koalicije, Milutina Mrkonjića, usto čoveka koji je imao i direktne veze sa deonicom autoputa Dići-Preljina, nisu pozvali na svečano otvaranje! Propust organizatora? Malo morgen, priča se ne baš zlonamerno, da njegovi ni na pišanje ni idu bez dozvole...

 

Drugi primer je "razumevanje" ili pravdanje Milenka Jovanova, kad je Natašu Jeremić javno proglasio za kapo di tuti kapi narko-mafije u Srbiji. (Šta bi sa Kosmajcem?). Šire gledano, za sve grubosti na strani Vučićevih, krive su grubosti na strani opozicionih! Vrlo uverljivo i ubedljivo, ako opet  zanemarimo sitnicu veću od konjskog nokta: šta znače pretnje (ako su to uopšte) opozicije u poređenju sa pretnjama pozicije? S obzirom na njihove mogućnosti, "resurse"?

Znače koliko i obećanja i mogućnosti opozicije u poređenju sa obećanjima i mogućnostima pozicije... U tom smislu su i pravdanja pokazivanja fotografija dece opozicionih političara. Zaboga, sami roditelji se hvale da učestvuju u protestu (Vučić)? A čime bi, inače? Zar je to poziv na "odstrel" ili bar za stavljanje na "odgovarajući spisak"? Za njihovo „targetiranje“ od strane ne samo krupnog funkcionera vladajuće stranke nego i univerzitetskog nastavnika (Martinovića), Vučić ne mora da čita šta je rekao navodno omiljeni Veber. Ali treba da se seti direktora kragujevačke gimnazije Miloja Pavlovića, koji je sa svojim đacima dobrovoljno otišao na streljanje...

 

Treći primer, blizak prethodnom, jeste odnos prema "napadima na Vladu i Premijera". Vrlo uverljivo, pod uslovom da prihvatimo da su "crveno slovo". Štaviše, koje se mrzi samim tim što se ne voli... Ili zaboravimo prisutno po svetu, svojstveno svakoj opoziciji. Opozicija nema druge mogućnosti nego da "napada" vlast, pokazujući manje ili više umesno, opravdano, održivo, da ne radi svoj posao. Ili kako je obećala, kako bi mogla, "najjeftinije" i kako u sličnoj sredini radi tamošnja. Pogotovu ako "ne stoji dobro" sa medijima, odnosno mogućnošću da svoje plasira u javnost! Treba li da vodi akademske diskusije unutar četiri zida ili da napada i uvek napada? (Slično sindikatima. Tamo gde nisu samo jedan od državnih simbola, drže se pravila: "Zahtevati više i više, i uvek više!").

 

Sve su ovo stare stvari, odlično poznate "marketinškim stručnjacima" i "političkim analitičarima". I opravdano je ako rade suprotno, pod uslovom da učestvuju u kampanji za kandidata vlasti ili kao građani iznose svoje političke poglede. Ovako je blamiranje njihovih mladih struka, više nego njih lično.

 

Blogovi