Učitavam tekst...
Učitaju se najnoviji i najpopulariniji tekstovi...

Nekada masovna partija, SPS neumitno prerasta u "kadrovsku". Malobrojnu i tešeći se da je od "probranih", budući da "kadrovi rešavaju sve!". Ali pošto je prirepak vladajućoj, a ne vladajuća i po volji vladajuće a ne birača, njeni "kadrovi" ne rešavaju pitanja opstanka društva.
Opstanak svog položaja je važniji, toliko da posmatrače sa strane od njih "ništa ne može iznenaditi". Ni neznanje Snežane Paunović da "etničko čišćenje", makar i kao "deportacija" neizbežno obuhvata i decu! Koju je razumno pitati osećaju li se manje stanovnicima države u kojoj su nego "matične"...
Teško da se radi o neznanju i odsustvu želje za saznanjem, mada se zna da neznanje nužno ne opravdava. Radi se o nečem ozbiljnijem, i to iz reda "Ko si, bre, ti?". Osionosti, bahatosti..., apsolutne dominacije volje nad svešću. Onog "Može mi se!", bez obaziranja na prirodu i istoriju stranke. (Dokle li će se Dimitrije Tucović, prevrtati u grobu?). Pogotovu na prigovore "sa strane", inače lake za nalaženje. U normalnim prilikama, zato još teže.
Jednostavno: šta bi bilo da je Milošević postupio kako mu sa "malo zakašnjenja", sugeriše Paunović? (Zanemarimo pošto je za mnoge sporno, da je pokušao). Da li bi bila, ministarka? I godinama direktorka nepostojeće ustanove, ali sa postojećom platom, pored poslaničke odnosno ministarske? Postojećih i opipljivih sto četrdeset šest hiljada evra, plus još dvadeset dve hiljade! Za nepostojeće putne troškove iz Peći u Beograd, i obrnuto...
Neka ovo i nema veze, nije važno..., iz reda je slavnog "šta bi bilo, da je bilo!". Neka nije važno ni odsustvo "zahvalnosti Miloševiću", neka se SPS bavi odnosima unutar svoje kuće. Efekat izjave na "svet", prepustimo svetu. Za nas je važno kako osoba sa ovakvim moralom, može biti "kadar"? I to jedne socijalističke, stranke! Posle toga normalno može biti ministar, i normalno izjavljivati i izvaljivati...
Odgovor je poznat: "Može im se!". Neprijatan, ali je još neprijatnije objašnjenje. Ne tiče se samo SPS, nego većine u Srbiji. "Bog im je dao, a ljudi dozvolili...".