Učitavam tekst...
Učitaju se najnoviji i najpopulariniji tekstovi...
Vlada Srbije je, sa ciljem da pomogne građanima tokom predstojeće grejne sezone, donela odluku o subvencionisanju ogrevnog drveta. Prema najavi, drvo bi trebalo da bude dostupno po sniženim cenama, a najugroženijima čak i besplatno.
Na papiru, to deluje kao socijalno odgovorna i humana mera. U praksi, međutim, stvarnost izgleda znatno drugačije.
U svakoj organizacionoj jedinici JP „Srbijašume“ određeno je lice zaduženo za prijem prijava, proveru dokumentacije i organizaciju isporuke ogreva. Ipak, to lice nema mogućnost da proveri da li korisnik zaista koristi drvo za grejanje, niti da spreči preprodaju. Sistem ne predviđa nikakvu realnu kontrolu.
Zbog toga se stvorio prostor za nove zloupotrebe. Mnogi korisnici koji ostvaruju pravo na subvencionisano drvo već imaju obezbeđen ogrev – pelet, gas ili električno grejanje. Neki nemaju prevoz, fizičku mogućnost ili jednostavno ne žele da preuzmu drvo. Umesto toga, odlučuju da svoje pravo prodaju.
Tada na scenu stupaju šverceri, koji u ovom haosu nalaze prostor za zaradu. Oni „pomažu“ korisnicima tako što preuzimaju subvencionisano drvo uz minimalnu naknadu, a zatim ga preprodaju na tržištu – po višoj ceni nego pre uvođenja subvencija.
Rezultat je paradoksalan: mera koja je trebalo da pomogne građanima zapravo podstiče šverc i onemogućava redovne kupce da dođu do ogreva po zvaničnoj ceni. Dok jedni profitiraju, drugi ostaju bez drva za zimu.
„Ova mera, umesto da greje narod, greje švercerske džepove“.
Niži od tržišnih iznosi cena otvara prostor za brojne koruptivne radnje, a šume su te koje, na kraju, trpe posledice.
Ovaj problem nije nov. Slične zloupotrebe traju godinama, zvanične cene niže od tržišnih a krajnji korisnik gotovo uvek plati tržišnu cenu.
Rešenje leži u jasno definisanim nadležnostima i tržišnim principima. Preduzeća koja gazduju državnim šumama trebalo bi redovno da usklađuju cene sa tržišnim, dok bi socijalne institucije trebalo da budu te koje identifikuju i pomažu socijalno ugrožene građane — ciljano, transparentno i bez posrednika.
Jer dok država subvencioniše šverc, šuma plaća cenu. A priroda, za razliku od politike, nema neograničene rezerve.
Predsednik Ekološko-šumarske asocijacije "Ekošum", diplomirani inženjer šumarstva Dragić Tomić