Stop novim dozvolama dok stare rane ne zarastu

U Srbiji danas postoji oko 250 nesaniranih rudarskih deponija – napuštenih, opasnih, zaboravljenih. To nisu samo tragovi prošlih eksploatacija, već aktivne pretnje zdravlju ljudi, prirodi i budućnosti. Svaka od tih deponija je dokaz da se zakon ignoriše, da se zemlja koristi bez odgovornosti, i da se interes profita stavlja iznad interesa života.
Zakon o rudarstvu, član 153, jasno propisuje: Nosilac eksploatacije je dužan da najkasnije u roku od jedne godine od završetka radova izvrši rekultivaciju zemljišta, u skladu sa tehničkim i biološkim projektom. To znači da nijedna eksploatacija ne sme ostaviti za sobom jalovište, krater, zagađeni potok – bez plana, bez sanacije, bez odgovornosti.
Ali praksa pokazuje suprotno. Raubovane površine ostaju nesanirane, deponije se gomilaju, a dozvole se i dalje izdaju – kao da ništa nije bilo. Strane kompanije dobijaju pravo na eksploataciju gotovo automatski nakon istraživanja, dok domaći interesi prolaze ispod radara zakonske kontrole. Lokalna zajednica se ne pita, priroda se ne štiti, a zakon se selektivno primenjuje.
Zato zahtevamo jasno, glasno i nedvosmisleno:
Nema novih dozvola za istraživanje i eksploataciju dok se ne rekultivišu postojeće raubovane površine i ne saniraju rudarske deponije.
To nije politički zahtev – to je zakonska obaveza. To nije ekološki luksuz – to je pitanje javnog zdravlja. To nije aktivistički stav – to je minimum odgovornosti.
Zahtevamo:
- Moratorijum na izdavanje novih dozvola za istraživanje i eksploataciju dok se ne izvrši potpuna rekultivacija svih napuštenih površina.
- Javni registar svih nesaniranih rudarskih deponija, sa rokovima i imenima odgovornih nosilaca eksploatacije.
- Hitnu sanaciju svih rudarskih deponija, u skladu sa tehničkim i biološkim projektima.
- Učešće lokalnih zajednica u svim fazama odlučivanja, jer oni žive sa posledicama.
Priroda Srbije nije neiscrpna. Zakon nije ukras. A poverenje građana nije beskonačno. Zemlja koja se ne sanira, postaje rana koja gnoji. A država koja ne poštuje sopstveni zakon – gubi pravo da se zove pravednom.
Ne tražimo ništa više od onoga što zakon već propisuje. Tražimo da se poštuje – svuda, uvek i za svakoga.
Autor: diplomirani inženjer šumarstva Dragić Tomić
