Budžet na slepo i rasprava po svršenom činu: kako Valjevo troši milijarde bez plana i bez građana

Budžet (ilustracija) (Foto: Dušan Arsenić)
Budžet (ilustracija) (Foto: Dušan Arsenić)

Godišnji budžet bez Plana razvoja, kao vožnja bez mape i putokaza. Kršenje budžetskog kalendara i višegodišnje nepostojanje gradskog Plana razvoja nisu odvojeni administrativni propusti, već čine jedinstven mehanizam kojim se lokalne (javne) finansije izmeštaju izvan demokratske kontrole i dugoročnog planiranja.

Svake jeseni u Valjevu ponavlja se isti administrativni ritual koji treba da simulira demokratiju, a u praksi, zapravo, predstavlja njeno obesmišljavanje. Priprema budžeta Grada za 2027. godinu ponovo ogoljava dve hronične boljke lokalne uprave: sistematsko gaženje budžetskog kalendara i uporno odbijanje vlasti da donese krovni razvojni dokument Grada. Kada se ove dve činjenice spoje, postaje jasno da se novcem građana Valjeva upravlja stihijski, iza zatvorenih vrata i bez ikakve dugoročne vizije.

Zamena teza u budžetskom kalendaru: od Nacrta do svršenog čina

Prema članu 31. Zakona o budžetskom sistemu, kalendar je jasan i obavezujući. Lokalni organ uprave nadležan za finansije dužan je da do 1. novembra dostavi Nacrt odluke o budžetu izvršnom organu (Gradskom veću), dok Gradsko veće do 15. novembra utvrđuje Predlog odluke i upućuje ga Skupštini Grada.

Upravo u tom uskom prozoru između 1. i 15. novembra leži suština javne rasprave. Zakon i dobra praksa nalažu da se javna rasprava vodi o Nacrtu budžeta — u fazi kada je dokument još uvek radni materijal, otvoren za suštinske intervencije građana, stručne javnosti i udruženja.

U Valjevu se, međutim, ovaj proces redovno izigrava, a iskustvo stečeno u poslednjoj deceniji u sprovođenju budžetske procedure potvrđuje praktikovani obrazac kašnjenja i simulacije učešća javnosti:

  • Zakasnelo uključivanje javnosti (ili praksa"minut do 12"): Umesto blagovremene prezentacije Nacrta u ranoj fazi pripreme, javnosti se dokument uobičajeno predstavlja u      trenutku kada je budžetski okvir već zakucan kao Predlog      Gradskog veća.
  • Iluzija uticaja: Raspravljati o Predlogu budžeta umesto o Nacrtu znači raspravljati o svršenom činu. U toj fazi svaka ozbiljnija korekcija zahteva ponovno otvaranje čitavog      finansijskog okvira, pa se primedbe građana po pravilu odbijaju "kreativnim" birokratskim izgovorima da "nema prostora u budžetu" ili da "sredstva nisu planirana".
  • Biografija jedne farse: Javna rasprava tako prestaje da bude alat za kreiranje javnih politika i postaje puko štikliranje zakonske forme, kako bi se u izveštajima moglo napisati da je procedura ispoštovana. Takvu ocenu još snažnije potvrđuje uvedena praksa “junačkog” izbegavanja javnog sučeljavanja “oči u oči” lokalnih vlastodržaca i zainteresovane javnosti.


Pet godina bez kompasa: I budžet za 2027. bez Plana razvoja

Drugi, još dublji problem leži u činjenici da Valjevo u pripremu budžeta za 2027. godinu ponovo (neko bi rekao – tradicionalno) ulazi bez najvažnijeg razvojnog dokumenta — Plana razvoja Grada.

Prema Zakonu o planskom sistemu RS, sve jedinice lokalne samouprave bile su u obavezi da izrade i usvoje svoje planove razvoja najkasnije do 1. januara 2021. godine. Danas, gotovo šest godina nakon isteka tog zakonskog roka, Valjevo i dalje nema usvojen Plan razvoja.

Hronologija ovog nemara govori više od svake kritike:

  • Neispunjena obećanja iz 2023. godine: Skupština Grada je još u martu 2023. donela odluku o pristupanju izradiPlana razvoja za period 2023–2033, sa rokom od 12 meseci, što je zabeležio      i Dnevni list Danas. Taj rok je probijen bez ikakve odgovornosti nadležnih.
  • Novi pokušaj u 2025. godini: Gradska uprava je tek u junu 2025. raspisala javnu nabavku za izradu novog Plana      razvoja za period 2025–2035,uz javno preuzetu obavezu da će dokument biti završen i usvojen, o čemu su izvestili lokalni portali.
  • Budžetiranje bez plana: Uprkos svemu, lokalna javnost nije zvanično informisana (što je zakonska obaveza oko procesa izrade i usvajanja ovog dokumenta) o preduzetim aktivnostima u ovom procesu, niti da je on usvojen od strane nadležnog organa. Posledica je apsurdna: godišnji budžet, koji bi po zakonu morao da bude finansijski izraz srednjoročnih i dugoročnih prioriteta iz Plana razvoja, u Valjevu nastaje u evidentnom razvojnom mraku.


Kome odgovara upravljanje (tumaranje) u mraku?

Godišnji budžet bez Plana razvoja je kao vožnja bez mape i putokaza — troši se gorivo (milijarde dinara poreskih obveznika), motor radi, ali niko ne zna kuda Grad ide, niti po kojim kriterijumima se biraju kapitalni projekti. Kada se tome doda praksa da se građani pozivaju na raspravu tek kada je budžetski kolač već podeljen, slika postaje potpuna.

Nepoštovanje zakonskih rokova i odsustvo planskog razvojaValjeva nisu slučajna neefikasnost lokalne administracije. To je komforna zona vlasti u kojoj se javni novac raspoređuje prema trenutnim političkim interesima, bez obaveze da se bilo kome položi račun o merljivim rezultatima i dugoročnom razvoju Grada.

Autor: dr Slobodan Ilić