Čovek je, politička životinja! A šta je, bez "politička"?

Bez kraja (Foto: Ilustracija Dušan Arsenić)
Bez kraja (Foto: Ilustracija Dušan Arsenić)

Dokle ovo ustručavanje od "političkih zahteva", shodno prigovoru prekjuče studentima, juče mlekadžijama? Još ranije, ProGlasu? Sutra onima koji budu tražili nešto, ili protestovali protiv nečeg... 

Ne mora se odmah pomisliti na staro: "Politika je smrtno ozbiljna stvar!". Dovoljno je sećanje da se u tekućem govoru stalno pominju privredna, kulturna, školska, stambena..., unutrašnja i spoljna "politika". Čemu strah od optužbi da u nečijim zahtevima ima "političkog", jer je "protiv vlasti"? Kao da je vlast bogomdana, za sva vremena i za sve! Biti "protiv vlasti" je legalno, kad je protiv nekog njenog poteza na legalan način. 

Recimo, ukazivanjem na nepotrebnost, ili štetnost nacrta nekog zakona! Kako uopšte "uticati na vlast" (pored "dolaženja" i "ostajanja na vlasti"), ako je to nelegalno "protiv vlasti"? Koja usto ume da neprimereno i van zakonskih odredbi, žestoko "uzvrati". A pre toga da nas samo anestezira pogađanjem "u zdrav mozak" sudovima kakav je skorašnji, o "politički motivisanim izjavama nekih političkih aktera". (Čuj, političkih aktera!). Ako nije motivisan željom da im se napakosti ili "onom kome treba" pokaže lojalnost, sud je preispoljna glupost! Oprostiva  nezainteresovanom za sve dalje od njegovog nosa, ali nikako jednom ministarstvu spoljnih poslova. Makar bilo, i Srbije... I sve ovo, pored i protiv žalbi na opštu "apolitičnost", posebno mladih!!!

Umesto daljeg zanovetanja (u pitanju je azbuka političkog života), dovoljno je pitati one koji panično ukazuju na "političko": Kako ste vi radili, kad niste bili vlast? Jeste li iznosili političke zahteve? Ali stara je istina: čim neko uspe da se dočepa vlasti, na sve načine pokušava da zabrani način na koji se vlasti dočepao... Na drugoj strani se prigovara: "Vlast kampanju počela pre raspisivanja izbora!". Neumesno, nije ni prestajala, ali ne mora ovo biti nepoznavanje politike, i preuveličavanje značaja izbora. Možda je unapred opravdanje kratkotrajnog kampanjskog rada, kad budu raspisani. 

Do iznemoglosti valja ponavljati važnije i trajnije: Političko je sve što se odnosi na polis! Izvorno grad-državu, kasnije i sada i državu i grad. Svaku skupinu, u kojoj postoji organizacija. Što znači oni koji naređuju, i oni koji izvršavaju i često trpe naređenja. Zbog čega normalno pokušavaju da utiču na njihov "izgled", ako ne mogu da postanu vlast i sami naređuju... Po staroj, oštroj formulaciji: Čovek je politička životinja! Rađa se i formira u polisu, živi u njemu, po njemu i za njega, umire u njemu a ako treba i za njega...

Prebacivanje "političkog" pojedincima, a ne samo grupama, koga ima i u opozicionim strankama izraz je želje da se interes za "polis" i zahvalnost za njega, rezerviše za sebe! Čak i neuspeh posle ranijeg neuspeha, valjda će biti i uspeha... Tako da se interesovanje za politiku želi isključivo za svoju stranku, njene partnere pa i protivnike! Ne zna se, šta nosi sutra... To je najveći deo sadašnjih "političkih aktera" želeo, i kad su bili u nekim drugim strankama. Želeće ga i sutra, kad budu u trećim...