Hoćemo u EU, ali pod našim uslovima!

Bez kraja (Foto: Dušan Arsenić)
Bez kraja (Foto: Dušan Arsenić)

Povratak generala Pavkovića iz Finske gde je izdržavao sudsku kaznu ubrzo smrt i sahrana u Aleji zslužnih građana, zaoštrili su pitanja postavljana ranije. Nimalo nova za vlast pa i deo opozicije koji se kunu u "evropske vrednosti" i "vladavinu prava": hoće li priznati ono što se odavno ne smatra spornim? Da cilj, ma koliko bio važan, ne opravdava sva sredstva? Da ga neka, čak mogu obezvrediti? Tako da se ni u odbrani, ne sebe nego  nacije i države ponešto ne može činiti, neizbežna je razlika između nužne odbrane i prekoračenja nužne odbrane... 

A zatim, da o prisustvu jedne ili druge svako može presuditi, s tim što iznad lične i drugog  neobavezujuće, postoji međulična, a sve obavezujuća, sudska presuda. U izvesnim slučajevima, pobrojanim u odgovarajućim dokumentima, međunarodnih (zapravo međudržavnih) sudova, "starija" od nacionalnih (državnih). Shodno tome "skraćena" Jugoslavija je priznala nadležnost Haškog suda, kao i kasnije Srbija. To su učinili i neki osumnjičeni uključujući Pavkovića, dobrovoljno mu se predavši. 

I logično, Srbija i oni time su unapred prihvatili njegove  presude. Trebala bi i sadašnja vlast, opozicija, javnost! Uz „vaganje“ zasluga za naciju i državu, nesumnjivih kod Pavkovića i Lazarevića (i još nekih, ne kod Šešelja), na jednoj strani, i štete po naciju i državu na drugoj. Kao i presuda zbog eventualnih pravnih manjkavosti i dokaza koji nisu razmatrani, bilo što su novi ili što su naši nadležni propustili da ih dostave. (Priča se da bi Naser Orić u Hagu prošao znatno lošije, da su naši sudu dostavili sve čime su raspolagali. Ali nisu, valjda misleći da je dovoljno što smo ga mi osudili i pre suđenja). Da, ali sve je to mnogo teže od pukog pominjanja presude, ili pominjanja kao dela "antisrpske zavere!".

A šta sad, kao ranije prilikom povratka osuđenih Šešelja, Šljivančanina, Lazarevića...? Suprotno presudama, dotični ne samo što su nevini, nego su „srpski heroji“! Šta će biti za Hag, Brisel..., Helsinki u kome je Pavković izdržavao kaznu, njihova je stvar. Naša je šta će biti za mlade, koji su deo sveta i kad nisu otišli u svet? Za starije je kasno, ostaće uobičajeno: "Okruglo, pa na ćoše!", Pašićevo: "Zakon je za protivnici... Mož da bidne, al ne mora da znači!“. Titovo upozorenje sudijama da se ne drže zakona ko pijan plota, Vučićevo: "Nedam, Gašića! Ne dam, Lončara!", sutra nekog sledećeg (domaćem, a ne međunarodnom sudu). 

Uz žaljenje što izvesnoj državnoj svečanosti ne prisustvuju izvesni, jer su u istražnom zatvoru... Kako će na njih delovati što  se Šešelj "ne skida" sa televizija sa nacionalnom frekvencijom, ne što je predsednik (beznačajne vanparlamentarne) stranke, nego "srpski junak".  (Ne zbog ovog nego iz niza razloga, ne zaslužuje da bude uz Pavkovića i Lazarevića)!