Zahvaljujući odgovornoj Vladi i posebno Premijeru, uvek zainteresovanim za građane i budućnost Srbije, Nova godina je stigla na vreme.
I ovu smo dočekali sa „Srećna“, tako smo dočekivali sve dosadašnje? A nije isključeno da postoji i neka poverenica za ravnopravnost novih godina...
Neskromno je mnogo očekivati od Nove godine. Dosta je što više neće biti stare.
Samo kritizeri neće da vide napredak. Od stradije, ka mrtvom moru.
Tako je i sa ljudima iz kulture. Nije im dosta što je ministar kulture iz njihovih redova.
Napretka ima i na drugim poljima. Nekad je važilo „Hleba i igara!“, a sada „Hleba, mobilnog, i rijalitija!“
Naravno da ima i onog što se uprkos svim naporima Vlade i Premijera, ne može desiti. Da Vučić „Ja“ zameni sa „Mi“.
Nažalost, nastaviće se „odliv mozgova“. Našim mladim studentima i stručnjacima u inostranstvu, uz „Ostajte ovde!“ imaju šta i da ponude.
Mora biti i bolesnih i nezbrinutih. Šta bi radili brojni i toliko zabrinuti, za građane Srbije?
Prešli bismo sa reči na dela, ali... To je tražio i onaj Tito.
Naša tradicija je i priznavanje suda samo svoje partije. Zato nije čudno ni kad su osnivač i članstvo u jednoj osobi.
Ne žalimo se na „nerešene slučajeve“. Sigurno će biti rešeno kad budu izbori!
Građani Srbije će odlučivati, a ne neko izvan Srbije. „Sugerisanje“ građanima, od nekog van Srbije a pogotovu od strane Vlade, nešto je drugo.
Naši organi će i dalje dobro raditi. Osobito oni seksualni.
Bez bojazni! Vlada i dalje neće donosti pogrešne odluke. Donosiće samo one koje mora...
Sa Zapadom, a u pogledu Kosmeta, nastavićemo proverenu politiku: „Pazi, tako da ostanem nevina!“.
Bez nestrpljenja, i sa „Evropom“. Naši predstavnici često su u njoj. A oni stalni, u njoj su stalno.
Kroz pet godina, kaže Premijer, Srbija neće biti blizu začelja Evrope. I neće, ovog današnjeg.
„Telekom“ ostaje u državnim rukama. Za razliku od države, koja ostaje u privatnim.
Vlada nam obezbeđuje boljitak kroz pet godina. Na nama je da to doživimo.
Više neće biti partijskog zapošljavanja. Prelazi se na stranačko.
Svako će raditi svoj posao. Tajkuni tajkunisati, policija hapsiti, tužilaštvo podizati optužnice, sudovi oslobađati zbog nedostatka dokaza ili zastarelosti, građani plaćati...
Definitivno će biti potvrđena teorija relativiteta. Sto pedeset dinara viša penzija velika je stvar, a isto toliko za TV-pretplatu - sitnica manja od paklice duvana.
Posedovanje duše i dalje ne morate dokazivati dobrim delima. Možete i tužbom zbog pretrpljene duševne boli.
Đeneral Nedić, biće rehabilitovan. Poštujući tradiciju po kojoj je Marko, nesumnjivi vazal osvajača, najveći nacionalni junak.
O opoziciji će se govoriti sve najbolje. Shodno bontonu, koji traži da se tako govori o mrtvom.
Tadić je izuzetak. Kad je od mrtve (SPS) napravio drugu po snazi, od nepostojeće (SNS) prvu, a od prve (DS) treću, što ne bi ostvario još jedno čudo? Cenzus za sadašnju stranku?
Posle prihvatanja gej-parade, u perspektivi jednopolnih brakova.., stvarno neće imati smisla govorenje o „protivprirodnoj vezi“ doskorašnjih političkih neprijatelja...
Ništa se neće desiti sa sindikatom. Za njegovo vaskrsenje Vlada i Premijer nisu zainteresovani.
Nastaviće se rast opšte kulture. Sledeći sudove koji se zasad jedini uzdržavaju od suđenja zbog nedostatka dokaza.
Otvaranje Poglavlja, mnoge će dobro lupiti po glavi.
Bićemo još organizovaniji, ako budemo učili od kriminalaca.
Naši sudovi i dalje će oslobađati zbog zastarelosti, a ne kao Haški tribunal .
Parada ponosa uspešno je izvedena, ne budimo neskromni, tražeći i paradu zadovoljnih.
Kamo sreće, da je rijaliti naša stvarnost! U njemu niko ništa ne radi, a jede, pije i zabavlja se.
Zar nije dosta što su neki osumnjičeni i optuženi, posle deceniju-dve? Zar nije normalno da toliko vremena prođe i do osuđujuće ili oslobađajuće presude?
Ko je i dalje nepopravljivo nezadovoljan, neka se ugleda na Davida Štrpca iz Kočićevog Jazavca pred sudom.
Vuk Branković, ostaje na čekanju. Dosta mu je rehabilitacija od strane istoričara, a treba i na nekog da se pozovemo kad se politički ne slažemo.
Demokratu Mićunovića, verovatno će na izborima teško „razočarati narod“. Moglo bi mu biti i teže, ako ga razočaraju njegovi pa više ne bude predsednik Političkog saveta stranke.
Bez straha od tabloida! Kad cela Srbija uskoro postane tabloid, svi sadašnji moraju se ugasiti.
Još jednom, srećna godina sigurno nas čeka. Ako ne iduća, onda kroz godinu dana srećna nova 1917.