Zvezda-Partizan? Ma ne, Vučić-opozicija...
Neobavešteni, i koji željeno uzimaju za stvarno, misle da su sport i politika jasno odvojeni. A njihov spoj video se još kod Helena: ratovi su prestajali, radi održavanja Olimpijskih igara! Kasnije je sport, kao i rat, bio i nastavak politike, drugim sredstvima...
Danas, politika postaje nastavak sporta drugim sredstvima, preko političke aktivnosti koja je sve više takmičenje ("Studenti pobeđuju!", protiv "Srbija pobeđuje!"), izborima kao "odlučujućim mečom", i glasačem koji se pretvara u navijača.
Stranke koju bezrezervno voli, ostale podnosi kao prisutne, a jednu ne voli više nego što svoju voli! Tako da uspeh svoje doživljava kao svoj uspeh, ne pita je li bio "u fer utakmici", to ostavlja za neuspeh. Njemu nema potrebe nuditi razlog da ostane veran, pogotovu da ne počne "navijati" za drugu stranku. "Preveravanje" bi mu teško palo, priznao bi da je grešio! Bolji su razlozi koji mu se i nude, u prilog značaju predstojećeg: "Ko će, koga!". Čiji će se ishod odmah videti, za razliku od onog kasnije. I od čega bi, možda, i sam imao koristi...
Navijaču je dovoljno da pripada veličini, i time bude velik! Usto pozivan da (na izbore) dođe i bude "igrač više", stvarnije nego u sportu. Možda će baš njegov glas biti onaj "plus jedan", na pedeset posto! On ne glasa da "obavi građansku dužnost", ni da "bira" (nekada baš prilikom glasanja), nego da glasa za "svoje". Koji tako prave "keč ol" stranku, izbegavajući traganje za svojom referentnom grupom i mukotrpan "rad s njom".
Samo "Glasajte za nas! Da ne bi pobedili oni!". Ne zbog prednosti našeg programa, i nas kao osoba u koje možete biti sigurni da će zaista raditi na njegovom ostvarenju... Tako je sada, sa "dva tima!". Jedan je "Vučić", drugi "svi protiv Vučića". (Uz njihovo guranje za mesto u timu, čiji je tim jedinstven). Vučić je oličenje stranke, njena ideologija i program, statut pogotovu! Odbranbeni, vezni i napadač...
Naravno da i dalje ima glasača, i nastojanja da biraju kome će dati glas. I "pošto će ga dati", što da ne kad ga svi ga traže, i za njega nude! Od vrapca u ruci, do goluba na grani... Često razočarani što je drugo ime za iskusni, pa zadovoljni sa "Daj, šta daš!". Kako umesno podseti neko inspirisan simpatičnim "crtaćem": makar da kandidatu "vidi beonjače". Kad mu (i da mu) dođe na noge, i pokaže kako ga zaista želi, kao "igrača više!". Mora i da organizuje političke skupove, pandan sportskih treninga. Česte i što posećenije zbog vidljive brojnosti i tzv, socijalne verifikacije: ono za šta je veliki broj, ako je moguće ubedljiva većina, ne može biti pogrešno! Zato oba "tima" najavljuju skupove u isto vreme, u nadi da će njihov biti brojniji ili trajniji...
Timu "Vučić", koji odavno igra i ima dosta navijača (stalno potcenjivano u korist "ucenjenih"!), ovo je manje potrebno. Zbog pomenutog i što "ništa tako ne uspeva kao uspeh", više nego što ga gledaju svakog dana, nekad i po više puta. Ako se posluži i "nečasnim sredstvima", nije važno. Ima ih i u sportskoj utakmici...