Učitavam tekst...
Učitavam tekst...

Krajem avgusta u Hagu je preminuo general Ratko Mladić, gde je izdržav'o kaznu doživotnog zatvora, po presudi koja se odnosila i na "genocid u Srebrenici". I posle smrti, uprkos presudi, ostala je dilema, da li je Ratko Mladić heroj, ili ratni zločinac. Sudeći po presudi, dileme ne bi trebalo da bude, ali činjenice ne idu pod ruku sa mitovima, pogotovu što su, kako je tvrdio psihijatar Jovan Rašković, "Srbi lud narod", a naročito su "lude" od režima podjarcane "patrijote".
Biografija kaže da je Ratko Mladić bio Jugoslovenski oficir, '91. je poslat u Knin, da bi maja 1992. post'o komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Postao je general, a sve vreme je bio "aktivan oficir" Vojske Jugoslavije, kasnije Srbije, penzionisan 2002. godine. Protiv njega je podignuta optužnica u Hagu, uhapšen je u maju 2011, u selu Lazarevo, i izručen Hagu za mandata Borisa Tadića.
Posle nekoliko godina suđenja, 2017 je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, po optužnici od 11 tačaka, uključujući i "masakr u Srebrenici". Po različitim podacima u Srebrenici je ubijeno između 4970 i 8372 Bošnjaka, a 36 000 žena i dece je deportovano iz Srebrenice. Treba istaći da je, kad je počeo sukob u Bosni, Vojska Republike Srpske imala više tenkova nego sve sadašnje republike bivše Jugoslavije, dok je Armija BiH imala lovačke puške i protivgradne rakete!
Tokom suđenja Ratko Mladić nije priznao krivicu, tvrdeći da je "branio srpski narod"! Posle hapšenja bilo je više protesta podrške Ratku Mladiću u Srbiji, a naročito u Republici Srpskoj. Za veliki procenat Srba Ratko Mladić je i posle smrti heroj, ponajpre zato što se Srbija nije suočila sa svojim zločinima u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, nego je sve relativozovano tvrdnjama da su drugi krivi, da je druga strana počela, i da su njihovi zločinci prošli nekažjeno.
Posle smrti Mladića ministar pravde Vlade Srbije, je pustio "probni balon", rekavši da će on biti sahranjen uz najveće državne počasti. Predsednik Vučić se u prvi mah, na iznenađenje, nije oglašav'o na ovu temu, ali kad je Evropska komisija saopštila da je stvar Srbije kako će sahraniti Mladića, ali da članice i kandidati za EU moraju znato kako da se odnose prema ratnim zločincima, Vučić je javio da će u vezi sahrane biti poštovana volja porodice. To znači da kovčeg heroja Ratka Mladića neće biti izložen na EXPU, ili bar ispred Hrama "Svetog Save", kako su se mnoge "partrijote" nadale. Onda se i Onaj ministar pravde ispravio, ponavljajući Vučićeve reči o "krugu porodice". Treba reći da je Mladić, za života, izrazio želju da bude sahranjen pored ćerke, u Beogradu, koja je 1994. izvršila samoubistvo. Mladić je tvrdio da mu je čerka ubijena!
Sve ovo se dešava u vreme funkionerske izborne kampanje predsednika Vučića, koji je pravo iz šatri sa ždranjem, pevanjem i podvriskivanjem njegovog imena, stig'o u Užice. Sa njim je došlo stotine autobusa "meštana" iz raznih mesta Srbije i Bosne, koji su za ovu priliku imali da glume Užičane. "Meštane" je obezbeđiv'o veliki broj policije, a batinaši Srpske napredne stranke, sa majicama "Ratko Mladić Heroj" su jurili i mlatili Užičane koji su "ometali" ovaj veličanstven skup, što je svojevrsna sahrana Srbije "u krugu porodice".
Evo i šta kaže aforističar Aleksandar Baljak: Džukelu svuda prate kerovi. Čopor mu je podrška pri lajanju! Treba li naglasiti da je ovo satira, koju Srbija, nažalost, živi.
Dragan Todorović