Saša Obradović u Valjevskoj gimnaziji predstavio roman "Gost je otišao": Knjiga o bolu, gubitku i snazi sećanja

Saša Obradović (Foto: Kolubarske.rs)
Saša Obradović (Foto: Kolubarske.rs)

U Valjevskoj gimnaziji predstavljen je roman "Gost je otišao" Saše Obradovića, u izdanju "Akademske knjige", koji se bavi bolom zbog gubitka, značajem sećanja i pitanjima na koja čovek često ne može da pronađe pouzdan odgovor. 

O knjizi su govorili autor, pisac Ostoja Prodanović i Žaneta Đukić Perišić, urednica izdanja i književna kritičarka, koja je istakla da je reč o potresnom proznom ostvarenju koje otvara jednu od najtežih i u mnogim sredinama još uvek tabuiziranih tema – samoubistvo.

Roman je nastao iz dve lične i kolektivne priče: sudbine goranskih poslastičara koji su nekada živeli i radili u Valjevu, ali i duboko ličnog iskustva autora, koji se suočava sa gubitkom sina. Kroz njih Saša Obradović promišlja prolaznost, bol, zaborav i potrebu da se razume ono što se dogodilo, čak i kada odgovori izmiču.

Govoreći o romanu, Žaneta Đukić Perišić ocenila je da se Obradović uhvatio u koštac sa jednim od večnih egzistencijalnih pitanja – šta se događa u čovekovoj duši kada život postane toliko težak da smrt počne da ga plaši manje od samog življenja.

"Ovaj roman pripada onoj grupi proznih ostvarenja koja se bave jednim retkim pitanjem, pitanjem samoubistva koje je u svakoj kulturi, ja bih rekla, od praistorije pa do danas zapravo tabu tema", rekla je Đukić Perišić.

Prema njenim rečima, autor pokušava da razume motive čoveka koji donosi takvu odluku, da se približi njegovim unutrašnjim preispitivanjima i razabere u složenom spletu osećanja i okolnosti koje prethode tragediji.

Ona je istakla da je pristup ovakvoj temi izuzetno težak i odgovoran, ali da književnost može da otvori prostor za razumevanje ljudske patnje i pomogne onima koji se suočavaju sa bolom, nesrećom ili nedoumicama.

"Ova proza je jako potresna, ali mislim da načinje i pokušava da da odgovor na neka pitanja, pa sam pomislila ako ugreje jedno ljudsko srce, čak i jednoj napaćenoj duši pomogne da prevaziđe bol ili nedoumice ili nesreću u svom životu, onda je pisac obavio veliki posao", ocenila je književna kritičarka.

Đukić Perišić, Obradović, Prodanović
Đukić Perišić, Obradović, Prodanović(Foto: Kolubarske.rs)

Objašnjavajući naslov romana, Saša Obradović rekao je da se u središtu priče nalazi imaginarni gost koji dolazi u njegov dom. Taj lik povezan je sa nekadašnjim goranskim poslastičarima, koji su živeli i radili u Valjevu, a kojih danas više nema. Priča o njihovoj sudbini postaje jedna od metaforičkih osnova romana, čiji naslov upućuje i na prolaznost ljudskog života.

"Svi smo mi gosti na ovom svetu i u ovom životu", rekao je Obradović.

Autor je naveo da su bol, potreba i značaj sećanja, ali i lakoća i tragika zaborava, među glavnim motivima knjige. Sudbina goranskih poslastičara i njegovo lično iskustvo gubitka sina povezani su u priči koja, iako kratka, nosi snažan emotivni naboj.

Obradović je priznao da je "Gost je otišao" verovatno njegova najintimnija knjiga do sada. Pisanje je, kako je objasnio, s jedne strane način da se suoči sa ličnom tragedijom, a s druge potreba da ono što nosi u sebi pretoči u reči.

"Pisanje je ponekad i terapeutsko. Ako celog života nešto pišete, šta biste drugo posle takve tragedije mogli da pišete, ako to iz svoje glave jednog dana ne stavite na papir?", rekao je autor.

Ipak, za njega je važnije pitanje zbog čega takvu knjigu objaviti nego zbog čega je napisati. Ohrabrujuće reakcije prvih čitalaca, koji su tekst doživeli sa snažnim emocijama, pokazale su mu da lična priča može da pronađe put do drugih ljudi i pokrene njihova sopstvena preispitivanja.

Govoreći o odgovornosti pisca koji se bavi temom samoubistva, Obradović je istakao da roman pre svega proizlazi iz njegovog životnog iskustva i potrebe da razume ono što se dogodilo.

"To je moj život, to je ono što se meni desilo, to se uvek nekome dešava. Ali mi smo uvek daleko od toga i nadamo se da ćemo ostati daleko. Međutim, sudbina nekad pogodi upravo nas, kad se tome najmanje nadamo", rekao je Obradović.

Kako je objasnio, pisanjem je pokušao da prikupi činjenice o događajima koji su prethodili tragediji i da razume okolnosti koje su do nje dovele. Međutim, do apsolutnog i pouzdanog odgovora nije moguće doći.

Upravo u tom prostoru između onoga što se može saznati i onoga što ostaje neobjašnjeno, smatra Obradović, nastaje književnost.

"Nedostatak apsolutnih, pouzdanih odgovora jeste ono što čini književnost. Jer književnost nastaje tamo gde druga nauka nema više šta da kaže. E, onda tu ostaje prostor da budemo pisci i, naravno, čitaoci", istakao je autor.

"Gost je otišao" razlikuje se od ranijih Obradovićevih knjiga i po tome što se autor u njemu pojavljuje ne samo kao pisac već i kao narator i lik, pod svojim imenom i prezimenom. Zbog toga roman ima elemente autofikcije, književnog postupka u kojem se prepliću autobiografsko iskustvo i fikcija.

Obradović je rekao da ranije nije mnogo razmišljao o promenama u sopstvenom pisanju, ali da se njegov pristup književnosti tokom godina svakako menjao.

Od ranijeg interesovanja za popularni postmoderni stil ostali su elementi koji su prisutni i u novom romanu. Među njima je i otvorenost priče, koja čitaocu ostavlja prostor da sam oblikuje svoje razumevanje događaja i pronađe sopstveni odgovor na pitanja koja knjiga postavlja.

Roman tako ne nudi jednostavna objašnjenja niti zatvara priču konačnim zaključkom, već poziva čitaoca da razmišlja o granicama razumevanja, ličnom iskustvu i načinu na koji se nosimo sa gubitkom.

Pored sudbine goranskih poslastičara i autorovog ličnog iskustva, u romanu je prisutno i Valjevo, sa pojedinim epizodama iz njegove istorije.

Na taj način, "Gost je otišao" ne ostaje samo svedočanstvo o ličnom bolu, već otvara i pitanja kolektivnog pamćenja, sudbina ljudi koji su obeležili jedan grad i tragova koji ostaju nakon njihovog odlaska.

Predstavljanje romana u Gimnaziji
Predstavljanje romana u Gimnaziji(Foto: Kolubarske.rs)

Predstavljanje romana u Valjevskoj gimnaziji bilo je prilika da se razgovara o književnosti koja se ne udaljava od teških životnih iskustava, već pokušava da ih razume i pretoči u priču. U središtu Obradovićevog dela ostaje potreba da se sačuva sećanje, čak i onda kada razumevanje gubitka nije moguće i kada odgovori na najvažnija pitanja ostanu nedostižni.