Uoči usvajanja budžeta za 2026: Više od decenije istih pitanja i istih izgovora valjevskih vlastodržaca

Predloženi valjevski budžet za narednu godinu je, još jedan, poziv na rasipanje: gde nema mere(nja) potrošenog – nema ni granice trošenju. U odsustvu merenja efekata (rezultata), finansijske kontrole i nadzora i sankcionisanja (ne)odgovornosti, on postaje maska: formalno napisan papir koji služi da se troši bez računa.

Ozbiljna lokalna vlast se ne prepoznaje po broju "projekata", u najavi, već po sposobnosti da, civilizovano, istinito i precizno, odgovori na jednostavno pitanje: šta ste uradili za novac građana i kako ste urađeno izmerili?

Budžet je ogledalo vlasti. On nam pokazuje kako vlast tretira i razume svoje građane: da li kao vlasnike javnog novca ili kao usputnu statistiku.

Više od decenije valjevski vlastodršci tretiraju lokalni budžet kao privatni novčanik. Budžet nije privatna stvar vlasti. To je javni ugovor sa građanima. A ugovor bez merljivih obaveza, bez potpune evidencije i bez mogućnosti provere – nije ugovor. Valjevski budžet je obećanje bez odgovornosti. Izbegavajući merljivost trošenja našeg (javnog) novca, vlast izbegava odgovornost.

Već više od decenije valjevski budžet je prevashodno klasičan suvoparni politički alat a ne, nažalost, i ugovor sa građanima, koji se kao takav, može proveriti i "izmeriti". To se nedvosmisleno može zaključiti iz višegodišnjih odgovora više postava lokalnih vlastodržaca i gradskih "stručnjaka", tipa "radi se", "planirano je", "u skladu sa mogućnostima", "biće", "u toku je" –bez navođenja učinka /efekata/ rezultata.

Lokalni budžet nije apstraktna kategorija, on determiniše kvalitet svakodnevnog života Valjevki i Valjevaca. I zato je sve oko njega i o njemu od najvećeg značaja sa svakog pojedinca u Valjevu. Svako izbegavanje bavljenje našim, lokalnim, budžetom rezultira ozbiljnom štetom koju svaki stanovnik našeg grada lično trpi i plaća. Na ovaj ili onaj način. I to, bez izuzetaka.

Proceduralna javna budžetska rasprava– dimna zavesa

I ovogodišnja javna rasprava o budžetu za narednu godinu potvrdila je višegodišnji stav valjevskih vlastodržaca da je:

(1) lokalni budžet njihova privatna kasa, a ne novac Valjevki i Valjevaca; (2) održana javna rasprava nije alat kontrole već protokol bez sadržaja.

I ovog puta poruka koju su vlastodršci – predlagači budžeta uputili valjevskoj javnosti ostaje nepromenjena: cilj nije da javna rasprava bude korektiv, nego da bude proceduralna dekoracija, dimna zavesa puna uobičajenih i često korišćenih fraza. Još jednom se potvrdilo da lokalno rukovodstvo i gradski "stručnjaci" svoje sugrđane ne tretiraju kao partnere, već kao publiku.

Nepromenjen stil odgovaranja "stručnjaka" iz Gradske uprave na pitanja građana postavljenih u formatu "slepe" javne budžetske rasprave, ovog puta "oslobođene" gledanja oči u oči sa "ljubopitljivim" zainteresovanim Valjevkama i Valjevcima, još jednom je praktično potvrdio nepresušne "odgovaračke" kapacitete gradskih činovnika, nazivanih "službenici u korist - funkciji građana" u pronalaženju načina kako da formulišu nekoliko rečenica koje "formalno" liče na odgovor, ali suštinski ne odgovaraju na ono što je pitano. U takvim javnim raspravama pomera sa pitanja rezultata i odgovornosti na objašnjavanje procedura.

Nekoliko upečatljivih primera "odgovaranja" najbolje ilustruju izrečenu tvrdnju.

Primer broj 1

Na pitanje o učinku (efektu), građani dobiju odgovor o proceduri. Građanin pita "kolika je efektivnost i efikasnost utrošenih sredstava u 2024/2025 kao osnova za planiranje 2026“, a odgovora mu se da su planirana sredstva "predviđena na osnovu godišnjeg programa". Koliko je ovo istovremeno "kreativan", a još više "duhovit", odgovor molim vas da zamislite sledeću situaciju: putujete sopstvenim automobilom od Valjeva do npr. Herceg Novog. Kad stignete u H. Novi neko vas pita "koliko ste prešli kilometara i kolika je potrošnja", a vi odgovorite: "vozio sam po planu putovanja".

Građanin pita “kako ste izračunali ekonomičnost, efektivnost i efikasnost utrošenih sredstava”, pa dobije odgovor: sredstva su utrošena "shodno opredeljenim sredstvima… i usvojenim godišnjim programom…". Dakle, ništa metod, ništa pokazatelji – ulazni podaci – račun – rezultat, nego nobelovski kreativan odgovor "trošili smo kako smo planirali".

Primer broj 2

Evo vam odgovor ali ne i traženi "dokaz". Ako se građanin "bezobrazno osmelio" da zatraži izvor za proveru podataka, kao "dokaz" mu se servira odgovor npr.: "Usmeno obaveštenje JKP Vidrak". Više od decenije obaveze primene programskog budžeta, lokalni vlastodršci i gradski "stručnjaci" ne mogu da "savladaju" bazičnu lekciju da u javnoj potrošnji "usmeno" nije dokaz, već znak netransparentnosti jer građanin ne može da proveri, uporedi, niti da utvrdi odgovornost.

Primer broj 3

Umesto roka završetka – građani dobiju "intenciju", recept za večito odlaganje. Građanin pita "kada će biti završen i javno objavljen popis javnih zgrada i godišnji energetski bilansi", a odgovara mu se da postoji "intencija" objavljivanja, uz obrazloženja o resursima i složenosti, ali bez roka i plana. Gradski činovnici građanima velikodušno nude "intenciju", prenebregavajući činjenicu da ona ne predstavlja obavezu, već je reč koja služi da se tema zatvori bez posledice. Oni, građanima, umesto datuma i nosioca posla, nude "razumevanje", "praveći se Toše" u vezi činjenice da javni novac ne sme da zavisi od toga da li će neko u Gradskoj upravi "imati vremena" – nego od toga da li postoji plan, rok i odgovornost.

Predloženi budžet – mačka u džaku ili "crna kutija"

Budžet koji ne pokazuje zašto se troši, šta se time postiže i kako se meri učinak, u praksi onemogućava kontrolu trošenja javnog novca. Relevantna pravna regulativa nameće lokalnim vlastodršcima upravljačku odgovornost i obavezu "dobrog finansijskog upravljanja", što znači da se sredstva moraju planirati i koristiti ekonomično, efikasno i efektivno. Predlagač mora jasno prikazati vezu planirani rashod → postavljeni cilj → opredeljeni pokazatelj → rezultat / efekat / učinak, sa polaznim i ciljnim vrednostima i poređenjem sa prošlogodišnjim rezultatima, a ne samo navesti "stavku i iznos" pa tako redom... U suprotnom, Valjevci i Valjevke ne mogu da procene da li je planirano trošenje razumno, prioritetno i svrsishodno.

Posle više od decenije od uvođenja zakonske obaveze programskog budžetiranja (od 2015.) valjevska vlast, gradski načelnici – rukovodioci – budžetski i ostali "stručnjaci" nam priznaju:

(1) da nije uveden funkcionalni sistem praćenja, merenja i izveštavanja o efektima trošenja našeg budžeta, što dalje znači da se tim sredstvima ne upravljaekonomično, efikasno i efektivno;

(2) da nije uspostavljen sistem finansijskog upravljanja i kontrole (FUK) što govori da izostaje adekvatan nadzor i kontrola trošenja našeg novca;

(3) da se kod planiranja budžeta, fiskalni rizici "razmatraju", ali bez kvantifikacije (brojeva, procenata, dokumentovanja, mogućih scenarija), što za posledicu ima dajavnost ne može da proceni da li su "razmatrani" rizici realno "ugrađeni" u predloženi budžet ili su samo deklarativno pomenuti kroz „konzervativno“ planiranje;

(4) da je upravljačka odgovornost – 0 (nula): nijedno nadležno / odgovorno lice grada Valjeva, imenovano u budžetskim dokumentima, nije sankcionisano, prema javno dostupnim podacima, za neispunjene planirane ciljeve, višegodišnje kašnjenje u realizaciji kapitalnih i drugih projekata, neadekvatno (neodgovorno – neprofesionalno –nestručno – nezakonito) trošenje budžetskih sredstava.

Ni posle više od pet godina od uvođenja zakonske obaveze usvajanja Plana razvoja grada(1. januar 2021.), nesposobni da ga izrade i usvoje, lokalni vlastodršci i gradski "stručnjaci", vode grad Valjevo lutajući kao guska u magli, onemogućavajući da se predloženi budžet osloni na bar jedan strateški – srednjoročni cilj koji bi usmerio valjevski brod.

Pa, lokalni vlastodršci i gradski "stručnjaci", koliko vam je vremena potrebno da ispunite zakonske obaveze?

Građanski nadzor nije napad ni na koga – to je minimum odgovornosti u upravljanju našim zajedničkim novcem. Samo transparentan budžet, sa jasnim ciljevima i merljivim rezultatima, može omogućiti da se prioriteti građana Valjeva postave kako treba.

Ne tražimo nemoguće. Tražimo dokaz. Tražimo da se naš novac opravda činjenicama, a ne frazama. Ako se budžet pravi "u naše ime", onda se mora braniti pred nama – brojkama, rezultatima /efektima/ učincima i odgovornošću.

Gospodo lokalni vlastodršci i gradski "stručnjaci", budžet je naš novac – i mora da bude proverljiv. Ne tražite od građana da ne pitaju za posledice. Budžet bez posledica za promašaje je budžet u kojem je najracionalnije promašivati: nema rizika, nema učenja, nema korekcije, nema sankcija i snošenja odgovornosti.

Autor: dr Slobodan Ilić