Ohrabrenje, i upozorenje!

Bez kraja (Foto: Ilustracija Dušan Arsenić)
Bez kraja (Foto: Ilustracija Dušan Arsenić)

Kada će biti izbora, videćemo! Ko će na njima pobediti ili neće pobediti koliko će drugi izgubiti, takođe ćemo videti. I da li će biti shodno sondažama javnog mnjenja, mišljenjima ovih i onih. Uključujući sadašnja: koliko će i da li će, na ishod uticati Orbanov neuspeh...

Nešto ne moramo čekati, pošto se vidi! Uobičajeno  nestrpljenje onih koji žele promene, i veru da će je presudno "pogurati" neko ili nešto, "sa strane". Ovog puta, posle razočarenja "Briselom" i "Zapadom", Orbanov neuspeh. Što da ne i kako da ne, kad je Orban mnogo sličan Vučiću (može i obrnuto)? Usto su toliko povezani, da su praktično celina! Sve tačno i lepo, da nije bar donekle tačnog a sasvim ružnog: "Što je babi milo, to joj se i snilo!". U pitanju je sitnica: pri svim sličnostima, ima i razlika. I to, kakvih!

Nemamo ono što Mađari imaju: članstvo u EU i njene fondove, i vlast koja rizikuje da ih zarad "suverenizma", izgubi! Nemamo opozicionara uporedivog sa Peterom Mađarom, koji obećava da toga neće biti. A za nas važnijeg: pre svega i bez obzira na lične i političke kvalitete, jednog jedinog, protiv Orbana. Praktično ideologija,  program, parola, zastava! 

Za koga se može opredeliti jako čest birač, sklon da se opredeljuje za jednu od dve ličnosti, a ne neka dva prilično slična programa. Ko kod nas od tolikih stranačkih lidera, da bude Vučiću ono što je Mađar bio Orbanu? Nije to ni rektor Đokić, samim tim što je odskora na političkoj sceni. I da se ne lažemo, zahvaljujući Vučiću (njegovim nezgrapnim potezima), a ne opozicionarima! Usto, računa li se s njim za predsedničke, ili parlamentarne izbore?

Nemamo, ni "Tisu!". Dobro organizovanu, vrednu i pre svega  jedinstvenu političku grupaciju, nasuprot "Fidesu". U koju bar jedna opoziciona partija nije ušla, ali ni izašla na izbore, da joj ne bi uzela neki procenat! A mi, opet da se ne lažemo: imamo konglomerat političkih i čak etničkih stranaka i strančica, grupa građana... Čiji su "lideri" suočeni sa istorijskom dilemom: s kim i da li uopšte s nekim, privremeno i neiskreno, "u kolonu"? Da li uopšte izlaziti na izbore, ili podržavati "studentsku listu"? Koja nikako da se pojavi, i mladi su prihvatili samouverenost starijih: "Kad se mi pojavimo..!".

Ovo ne znači da promena nije moguća, ali za nju nije dovoljno uverenje da je "neizbežna" pošto se u komšiluku već desila. Nužan je "rudarski rad", da nadoknadi deo propuštenog na oba plana. Parira maksimalnom učenju na Orbanovim greškama od strane vlasti, i ko zna svemu na šta je spremna (neki su nešto već  upoznali na svojoj koži), ako poraz bude izgledan... 

Nije dovoljno ni to što za promenu "radi vreme", otkad se priča "Vučić je gotov, samo nema ko da mu to kaže!". Manje duhovito od pričice o muškarcu uverenom u neizbežan uspeh kod izvesne žene: "Pola je gotovo jer ja hoću, još samo ona da pristane...". A sa istim efektom.