Učitavam tekst...
Učitavam tekst...
Podsećanje na rečeno zajedno sa još nečim, neposredno posle još nečeg i neposredno pre još nečeg prosto zatrpano ostalim i verovatno zaboravljeno, sagleda se potpunije nego kada se desilo. I nekad ispada, da nije za zaborav! Tako je sa nedavnim Patrijarhovim kvalifikovanje "debilima", retkih pojedinaca koji su hodočašće Časnom pojasu Presvete Bogorodice, nazvali oblikom fetišizma. A samo su podsetili, da je fetišizam pridavanje predmetima natprirodnih moći! Kako stoji i u Vujaklijinom rečniku stranih reči, a ne samo u srednjoškolskom udžbeniku sociologije...
Čudno, jer se vidi da je Pojas, i sa velikim slovom i epitetima, ipak predmet. A da su dotični, počev sa po milosti i volji nadležnih bivšom profesorkom "Jovine gimnazije" Marijom Vasić, "debili" (maloumni, umno zaostali), trebalo je dokazati. Bar nečim ilustrovati, jer ilustracija nije valjan dokaz... U protivnom i u slučaju tužbe (da nije u pitanju mnogo jednakiji od inače jednakih pred zakonom), sledi odgovarajuća osuda! Ali nije čudno i dokazivanja nije bilo, čemu to pri simfoniji trona i oltara, zapravo Patrijaršije i Andrićevog venca? I nepoštovanja prastare izreke: što dolikuje volu, ne dolikuje Jupiteru! Odnosno korišćenja rečnika koji dolikuje uredniku Informera, a ne Patrijarhu srpskom...
Veoma je visoka funkcija Patrijarha srpskog, zbog čega se i naziva "Njegovom svetošću!". Ne svecem jer je živ, a "živi svetac" po hrišćanstvu nije moguć. Nazivanje patrijarha Pavla takvim, bilo je izraz visokog, ali zasluženog poštovanja načina na koji je obavljao svoju dužnost, i pogotovu načina života. Veoma visoka funkcija svakog ko je obavlja, međutim, itekako obavezuje, bez obzira na to kako se zvanično ili nezvanično naziva. A ovde se, čak, naziva "svetost!". I približava, možda i izjednačava, sa "svecem". Čovekom koji se (kao i heroj) ponašao, stručno rečeno: shodno takozvanoj supererogaciji. Inače ništa apstraktno: postupao prevazilazeći uobičajene dužnosti, tako da se otuda ne zahteva od "običnih smrtnika". Nazivanje bilo kojeg živog čoveka "Njegova svetost", zbog funkcije koju ima, a ne pomenutih postupaka, otuda je takođe fetišizam! Porfirijeve moći ovaj postupak, kao i raniji na račun "obojene revolucije", vidljivo pokazuju kao prirodne. I to prizemne, političke...
Za one koje će ovakvo govorenje garantovano uvrediti kao "napad na Patrijarha i Crkvu", podsećanje! "Crkve i verske zajednice su ravnopravne i odvojene od države" (član 44. Ustava Srbije). Pa ako ljudi Crkve mirno govore o zbivanjima izvan Crkve, s pravom sledi obrnuto!