Bez kraja - Ilustracija Dušan Arsenić
Bez kraja - Ilustracija Dušan Arsenić
09.06.2020, 09:51

Ni razum nije sapun pa da se izliže od upotrebe...

č: | fb:

Razumno se postavlja pitanje zašto se pored tolikih afera vezanih za vrlo ozbiljne stvari, baviti nerazumnim izjavama odnosno odsustvom razumnih izjava pojedinaca na visokim položajima ili visokopozicioniranih u svojoj struci.

 

Pre svega političara i, od skora, lekara! Odgovor postoji, i takođe je razuman. Tiče se činjenice da za njih ne treba da važi: "Pas, laje, vetar nosi!". Često su priprema tih stvari ili njihovo kasnije opravdavanje. I opet priprema za buduće. Nezavisno od opasnosti, koju predstavljaju same po sebi... Pogledajmo nekoliko "svežih" i iz različitih oblasti, koje će vrlo brzo, zbog priliva novih, biti "bajate!".

 

Zar je razumno, baš u dane porasta zaraženih koronom, "ublažavati mere"? Uključujući napad na razum: učenici ne mogu u školu, ali mogu na maturske večeri i ekskurzije? Za skupove na otvorenom (svakako uključujući mitinge) nema ograničenja, ako se poštuje odgovarajuće rastojanje?! Fali samo "sitnica": koliki bi to zahtevalo prostor...

 

U drugoj oblasti vriska što Priština sporo ukida "mere reciprociteta". Naši nadležni mirno, kao da je to nešto razumljivo, prihvataju njen naziv za ranije takse a skorašnje zabrane! Fali samo odgovor na pitanje koje se odmah nameće "trećoj strani", a i našim ljudima polako klizi uz leđa: nije li "reciprocitet" najnormalnija stvar na svetu? A u trećoj, s mukom izdvojeno iz mnoštva: "Ne dam (tog i tog)!". Ne ovom ili onom, nego tužilaštvu i sudstvu...

 

Prema tome, pomenuto pitanje manje se tiče izjava, a više razuma! Među brojnim određenjima čoveka, neki kao najbolje ističu ono po kome je čovek "razumna životinja". Uz bitan dodatak, objašnjenje ili opravdanje: liši li se čovek razuma, više i nije čovek nego životinja! Ostalo što poseduje, a što ističu druga određenja, poseduju i životinje. Na primer, koliko je samo njih "društveno"? Da poseduju "svest", životinjsku (animalnu), tvrdili su još Heleni. "Oruđa" garantovano prave i dabrovi, pčele i ostale da ne pominjemo... Obrnuto, čovek je slavljeni homo faber, samo ako je njegovo biće i u kreiranju moralnom a ne samo materijalnom u fabrikovanju sebe samog, a ne samo stvari. Čega nema bez korišćenja razuma.

 

Da se priličan broj ljudi i izvan vrlo specifičnih zdravstvenih ustanova nerado služi razumom ili to čini ograničeno, uglavnom se ne misli. Zaboga, vređa ljude! Ali slabo mislimo (služimo se razumom!), i kako nam se obilato sugeriše da se lišimo razuma! I to od onih koji bi, pored ostalog, trebali da čine suprotno. I po vlastitim izjavama! Slušamo kako će sve učiniti za druge, ali najradije će ih osloboditi potrebe da koriste svoj razum. Ili da ga koriste mahom za razumevanje koje je njihovo stado, i ko im je ovan-predvodnik. Zbog čega je davno pitano da li je uopšte razumno, biti (tako) razuman!

 

Ali uz služenje razumom nema prodaje roga za sveću ili testisa umesto bubrega, nema seksa u zdrav mozak! A ni razumevanja kao opravdavanja, brljotina i kriminala...

Blogovi

  • Mož' da bidne Praznik, al' ne mora da znači...

    Prvi maj je i na ovim prostorima, dugo Praznik rada. Sada je sve više samo datum u kalendaru, prvi maj. S tim što je "neradni dan" i ako "ne [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 2 dana 8 sati u Bez kraja

  • Kakav je to svet, bez "srpskog sveta"?

    Nagoveštaji raspada SFRJ, ni kad je postao veoma verovatan, u Srbiji nisu uzimani ozbiljno. Bori Čorbi su omogućili hit: "Hoće da se otcepe, [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 8 dana 8 sati u Bez kraja

  • "Laki je malo nervozan"

    Davno je rekao Perikle: Svi se ne mogu baviti politikom, ali svi mogu suditi o politici! Ne mogu se baviti iz niza razloga, recimo samo zbog [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 12 dana 2 sati u Bez kraja

  • Profesor Milić i zbori i tvori...

    U obilju "novosti" sa naše predizborne scene, konačno se pojavi jedna zaista takva! Iz Niša, a ne Beograda, i grupi građana koja prvi put [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 16 dana 8 sati u Bez kraja