Prošle nedelje sam konačno uspeo da izdvojim vreme i pobegnem u prirodu. Dimitrije i ja smo poranili i krenuli put Velikog Povlena. Nije se još desilo da se vratim loše raspoložen ili razočaran iz prirode. Ne ono kao kad izađete u provod pa bude loša muzika, ekipa, gužva, dim, ili kad odete na film koji prespavate.
U prirodi je provod zagarantovan, nema gužve, nema loše muzike, nema buke, nema pijanih budala, nema gušenja od dima. Čim malo izađete iznad Valjeva, prodišete i progledate. Pritom za šetnju po planini nisu potrebni neki novci.
Imamo tu sreću da nam je izuzetno lepa priroda na dohvat ruke, na samo pola sata. To i jeste ono zbog čega volim Valjevo i što bi mi najviše falilo u Beogradu ili nekom drugom gradu. Uspaničim se ako mi priroda nije blizu, jer to je moja psihoterapija.
Pobegnite od televizije, vesti, jutarnjih programa u kojima ide red politike, red saveta lekara, red vremenske prognoze, ispresecano reklamama za lekove i preparate. Idite u prirodu, ne morate ni da šetate, samo dišite, jer u Valjevu smrdi, i to ne mislim samo na vazduh.
O "pokradenim izborima" ili "krađi izbora", počelo se govoriti i tokom decembarskih izbora, kao najnovijem obliku krađe. Tako da i za ovaj važi [...] dalje | blog
Ima istine u onom što se čuje o našim političarima: "Svi su oni, isti!", iz vlasti i opozicije. Počev po onom što nije najvažnije, ali mu ne [...] dalje | blog
Iznenadna pojava doktora Nestorovića na političkoj sceni, samo sa grup(ic)om građana, a pored i protiv stranaka, nije iznenađenje. Ne tako davno [...] dalje | blog
U školi učimo da se materija ne može uništiti, može samo jedan njen oblik preći u drugi. Tokom života naučimo da to ne važi samo za materiju. [...] dalje | blog