07.05.2025, 09:10

Podržaće Patrijarh studente, kad budu vlast...

Odnos prema Crkvi, kod nas je posle stvarnog i navodnog "proganjanja", zamenjen njenim formalnim odvajanjem od države. Neformalno stavljanjem iznad nje, pošto se izbegava svaki prigovor, ovom ili onom njenom! Bez obzira što to i njoj šteti, naglašeno hijerarhizovanoj, samokritičnost joj nije svojstvena. Ovih dana i zbog izvesnih dešavanja, počinje odlaženje u drugu krajnost, u nerazumevanje njene prirode i istorije!

 

Počelo se zameranjem zbog bavljenja "materijalnim" pitanjima tipa građevinskih i poslovnih poduhvata, uz nazivanje patrijarha Profitijem ili Srebrenijem, čak i Sotonijem... A zatim mu se ljuto zamera da je otvoreno za vlast, sada kad je u ozbiljnom sporu sa aktivnim delom studenata i srednjoškolaca, uz razumevanje i podršku značajnog dela građana. Posle načelnog osuđivanja nasilja kao takvog, a ne konkretnog, nad studentima i srednjoškolcima, i poziva na "mir" i "povratak u učionice" bez izjašnjavanja o njihovim zahtevima, postao je i "Vučićev pismonoša Putinu!".

 

Zaista neshvatljivo, ali ako se zaboravi kako se odnosio prema vlasti u Zagrebu, dok je tu stolovao kao arhiepiskop. Pa i sada, zadržavši tu funkciju... I ako se nastavi ignorisanje činjenice da je Crkva, ma kako se sve nazivala (recimo od strane episkopa Nikolaja: "Božja porodica stvorena rečju i krvlju Isusa Hrista, a rukovođena i nadahnuta Bogom Duhom Svetim"), ipak -organizacija. A patrijarh je njen "rukovodilac", koji vodi računa i o onima koji su u njoj "zaposleni" (jereji i arhijereji), s tim što prvi i mnogo brojniji od toga žive sa porodicom. Dobar razlog, za vekovnu "sinhroniju trona i oltara". Solidno utemeljenu tamo gde treba, što ćemo pogledati zbog onih koji Svetom pismu, pristupaju kao "švedskom stolu!".

 

"Svaki čovek da se pokorava pretpostavljenim vlastima. Jer nema vlasti, a da nije od Boga. Bog je postavio vlasti koje postoje. Stoga, ko se protivi vlasti – protivi se Božjem poretku, a koji se protivi primiće svoju osudu" (Rimljanima, 13:1-2).

 

Štaviše, "Robovi, slušajte u svemu svoje telesne gospodare" (Kološanima, 3:22), "Svi koji su robovi pod jarmom neka drže svoje gospodare za vredne svake časti, da se ne bi hulilo na Božje ime i na nauku" (Prva Timoteju, 6:1). Sve s pravom sažeto, u poznato: "Bogu Božje, a caru carevo!". Ili u crkvenom kalendaru za svaku godinu, kao peta crkvena zapovest: "Moliti se Bogu za one koji su na vlasti!".

Prema tome, ono što je neki seljak rekao Vuku Draškoviću: "Glasaću za tebe, kad budeš vlast!", ne mora da kaže Porfirije ni iko od arhijereja. To se podrazumeva, iz citiranog i kanonizovanog "slova" hrišćanstva. Nenaklonjenog opoziciji uopšte ili u principu, i otuda jednog od razloga za odvajanje crkve od države...