01.06.2025, 07:07

Ako želimo antifašizam, bar upozoravajmo na fašizam!

Na "jugoprostoru" se, pored ostalog neželjenog, povremeno (kad nema nečeg urgentnijeg), upozorava na minimalizovanje antifašizma, i obnavljanje fašizma! U Srbiji ilustrujući Tompsonom i "ustašlukom" u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj "četništvom" u Srbiji...

 

Pre svega, stvarni fašizam je u Srbiji bio neuporedivo manje prisutan od nacizma. A još je važnije to što je prisutan u Hrvatskoj i Crnoj Gori, bio "blaži" od nacizma! Bez antisemitizma i rasizma, najvidljivijeg iz principa "stotinu za jednog" ubijenog nemačkog vojnika, "pedeset" za ranjenog... Tako da je opravdanije govoriti o antinacizmu! Čega nema dovoljno iz razloga koji se previđa, mada je "očigledan".

 

Fašizam i nacizam, skupa i pojedinačno, za danas pretežnu orijenticaiju na sadašnjost i budućnost, pripadaju daljoj prošlosti. Usto su protiv "komunizma", skorašnje prošlosti i predmeta skoro opšteg odricanja i optuživanja. Otuda lako ono: neprijatelj mog neprijatelja, moj je prijatelj! Uključujući ustaše i četnike, takođe nesumnjive neprijatelje komunizma... Tako da bi danas bilo više antifašista, da to nisu bili Tito i komunisti! U Hrvatskoj, na delu je još nešto: ustaše su bile ne samo antikomunisti, nego i vojska NDH. Što ova praktično nije bila ni Neovisna, ni Država ni Hrvatska (Krleža), danas je slabije poznato od toga da je bila Hrvatska... A baš je skoro bio njihov Domovinski rat, koji je četnike inovirao u srbočetnike... Nigde nije isključeno ni da je zgodnije suprotstavljati se zanemarivanju antifašizma, nego zanemarivanju antinacizma. Kome bi se prebacivalo da je protiv nacionalizma, koji se i samo kao "maliigni", vidi kao protivnik komunizma...

 

Pogledajmo aktere, "povampirenja fašizma!". Uglavnom su mladi, ili se na starije ne obraća pažnja pošto "pred njima nije život". Njima je fašizam (odnosno nacizam) iz predratnog i ratnog perioda, slabo poznat. Ali znaju i da je nešto protiv čega su "stariji" i "vlast", zvanično i glasno. I po starom maniru mladih: "Dole, sve što je gore!", "Zabranjeno za starije od trideset godina!", udaraju im "kontru". Paradiraju sa neobičnim i egzotičnim simbolima (šubara sa kokardom, mrtvačka glava sa dve prekrštene kosti, slovo "U"), parolama ("Za kralja i otadžbinu!", "Za dom, spremni!"), pesmama naglašeno političke sadržine (Tompson i Baja Mali Knindža). Tim radije ukoliko to dobije publicitet, i oni ne samo u svom krugu nego uopšte, postanu "neko i nešto!".

 

"Povampirenje ustaštva" u Hrvatskoj zato prepustimo Hrvatskoj, u kojoj, a ne u Srbiji, i jeste moguće. (Pozdrav "Za dom spremni!", je zabranjen). Tamošnjim Srbima ako ga konstatuju više nego što mi njih konstatujemo, i Evropskoj zajednici! A mi se okrenimo našim antifašistima (u tišini prođoše ne samo 25, nego prethodno važniji 15. maj), i fašistima (malignim, ultranacionalistima). Reći da ih nema, "Srbi su nešto drugo!", upravo je znak pripadnosti njima...