Biblioteka Gimnazije (foto: Đorđe Đoković)
Biblioteka Gimnazije (foto: Đorđe Đoković)
11.09.2022, 09:03

APOTEKA – BIBLIOTEKA

č: | fb:

 

Pokušavam da je probudim. Poljupcima. Kao i uvek. Osmehuje se. Znam da je budna. Ne otvarajući oči, pita me gde idemo.

–  U vrtić.

–  A kad ćemo u apoteku?

–  Šta ćemo u apoteci?

–  Pa, da uzmemo knjige. – odgovara sada već gledajući me svojim odlučnim, prodornim pogledom.

 

Praskam u smeh! Vrlo brzo se obuzdavam, jer vidim da se ljuti. Smejem joj se. Ne voli to.

 

–  Izvini! – pokušavam da ispravim stvar i objašnjavam kako se kaže biblioteka, a ne apoteka.

–  Apoteka je mesto gde se uzimaju lekovi, a biblioteka je mesto gde se uzimaju knjige – objašnjavam.

 

I dok nastavaljamo da se pripremamo za vrtić i posao, razmišljam o lapsusu koji je napravila i da li je zaista reč o pogrešci u govoru. Ako je apoteka mesto gde se uzimaju lekovi, zašto se tako ne bi moglo zvati i mesto na kom se izdaju knjige, jer one to i jesu, melem za dušu i sedativ za um.

 

U eri frejmova koji se smenjuju neverovatnom brzinom, eri u kojoj nas svetlost monitora oslepljuje i zaslepljuje, crna, mala, nepomična slova na beloj hartiji, koja se kreću tek onom brzinom kojom naše oko preko njih prelazi, ostvaruju umirujuć efekat na naše telo i duh. Među njihovim redovima nalaze se peroni, autobuski i železnički, koji nas vode u daleke gradove, sigurne luke u koje uplovljavamo i iz kojih krećemo u nove pustolovine.

 

U toplim rečima nalazimo utehu, svojim sadržajem one nas grle. Radujemo se likovima sličnim, bliskim nazorima, stavovima, proživljenim iskustvom i sa bezbedne distance, posmatramo one koji su nam tuđi. Proživljavamo zajedno sa njima bolove i sreću, a kad nam je mnogo i previše, zatvaramo korice i odlažemo knjigu. Dok ne uhvatimo dah. Dok ne prođe. Dok ne smognemo snage da nastavimo dalje. Živimo život, onako, po našem. I knjiga nas leči, oslobađa, kao dobra psihoterapija. Zato joj se prepuštam uvek i rado. Bez rezerve, zadrške, sa punim poverenjem.

 

A Njoj, dubokog, prodornog pogleda, darujem ljubav prema knjizi, jer nemam šta drugo da ponudim. To je jedina sigurnost koju joj mogu pružiti u doba neizvesnosti, planete na umoru i nemira u vazduhu.

 

– Ne brini, malena! Pravo iz vrtića idemo u apoteku!

– Ne, mama, biblioteku!

Blogovi

  • Ima sujete i sujete...

    I kod opoziciono raspoloženih, ali ne i opoziciono "registrovanih" (učlanjenih), povremeno se prizna nepopravljiva sujetnost opozicionih prvaka. [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 1 dan 11 sati u Bez kraja

  • "Nemoj njega, on je naš!"

    U opšte ljudskom smislu, svaki dvonožac je "naš". Ali mnogo češće je "naš" u nekom užem smislu! Kad treba i ne treba, nekada i štetno. Po onog [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 3 dana 10 sati u Bez kraja

  • Reći da je nešto čudno, kod nas je sve češće uzaludno...

    Skoro da nema dana da se kod nas ne desi nešto neuobičajeno. Naravno u uobičajenom svetu, zbog čega smesta izazove makar ili za početak, [...] dalje | blog

    Bez kraja Pre 10 dana 13 sati u Bez kraja

  • Neki novi klinci (Moj grad III)

    Povlačim poslednje poteze grafitnom olovkom, završavam portret. Urezala sam sitne bore smeuljice u obraze, stavila osmeh Mona Lize i naglasila [...] dalje | blog

    Iz redakcije Pre 13 dana 11 sati u Iz redakcije